TID regata je najveca i najduža rijecna Regata na svijetu, organizira se vec 56. godinu zaredom, a traje 61 dan i prevesla se 2080 km rijekom Dunav. Regata je veoma popularna u svijetu i pored ucesnika iz podunavskih zemalja ima ucesnika i sa drugih kontinenata. Na regati su zastupljena djeca, odrasli i starije osobe oba pola.
Svake godine 26. juna regata krece iz njemackog grada Ingolštadta, a završava se 28. augusta u bugarskom gradu Silistri.
Osnovno pravilo TID-a je: plovidba Dunavom camcima (kajak-kanu) koje pokrece covjek vlastitom snagom po etapnim mjestima koja se za svaku zemlju utvrduju na Medunarodnoj Konferenciji.
Dnevne etape su u prosjeku dužine oko 43 km.
U etapnim mjestima Regata boravi jedan dan osim u vecim i glavnim gradovima zemalja kroz koje Regata prolazi zadržava se po 2 dana.
Sve zemlje kroz koje protice rijeka Dunav ujedno su i zemlje domacini koji kroz svoju zemlju organiziraju docek, smještaj i ispracaj ucesnika regate po etapnim mjestima. Jedina podunavska zemlja koja nije sudionik, ali niti domacin ovoj najvecoj svjetskoj regati je Republika Hrvatska.
Sudjelujuci prošle godine na TID-u kao jedini ucesnik iz Hrvatske na etapi iz Mohaca do Beograda, upoznao sam se sa organizatorom TID-a iz Republike Srbije, Dejanom Jovanovicem. U medusobnom druženju i razgovorima odlucismo da pokušamo ovu regatu približiti RH, ukljuciti Hrvatsku kao zemlju domacina i u buducnosti nastojati da Hrvatska održi tradiciju zemlje domacina i suorganizatora TID-a.
Po povratku sa regate dao sam se na "posao". Prvo sam prikupio puno podataka o TID-u, stupio u kontakt sa osobama u Ministarstvu turizma RH, Kajak kanu savezom RH, gradonacelnikom Vukovara, procelnikom za gospodarstvo Grada Vukovara, direktoricom Turisticke zajednice Grada Vukovara, nacelnikom Opcine Erdut, tajnikom Turisticke zajednice Erdut, kao i mnogima drugima cije ce aktivnosti u buducnosti doci do izražaja.
Najvažnije je bilo organizirati zajednicki sastanak svih navedenih, na sastanak pozvati kolegu iz Republike Srbije i vidjeti da li ima volje i mogucnosti da se prihvati ova regata u RH, ako ima da se pristupi planiranju njene organizacije.
I tako dodosmo na pocetak ove price.
Sastanak zakazasmo za 25.01.2011. godine kod gradonacelnika Grada Vukovara g. Željka Sabo i to tacno za 12 sati (kao u vesternu). U Vukovar dodoh sa gospodom Dajanom Kolundžic iz Ministarstva Turizma RH. Stigosmo malo ranije pa se uputismo do Dunava, uz rijeku Vuku.
Dan je prekrasan, suncan, ali prohladan. Dunav je narastao toliko da je preplavio Vukovarsku adu na kojoj smo planirali napraviti jednu od etapnih stanica TID-a u RH. Prva bi bila Aljmaš, a druga Vukovar.
Nekako nam uz Dunav vrijeme proleti. Uputismo se u ured gradonacelnika. Za napomenuti je da smo se svi okupili na vrijeme. Zauzesmo "položaje".
Ekipa iz Erduta: nacelnik opcine gospodin Jugoslav Vesic, tajnik Turisticke zajednice opcine Erdut gospodin Darko Barjaktarevic i kolegica im Ministarstva turizma, gospoda Dajana Kolundžic.
Kolega iz Srbije Dejan Jovanovic, moja malenkost, direktorica Turisticke zajednice Vukovara gda Jasna Babic i gospodin Dragan Njegic procelnik za gospodarstvo Grada Vukovara.
O TID-u, organizaciji, pravilima, potrebama i svemu znacajnome, Dejan je upoznao okupljene ...
koji su ga sa zanimanjem slušali ...
Zbog obaveza gradonacelnik Željko Sabo malo je zakasnio, ispricao se radi obaveza, ukratko saslušao sažetak price o TID-u i suglasio se da se mora i da ce se prihvatiti takva jedna regata i u RH.
I ne samo prihvatiti vec ce se na visokom nivou prici organizaciji doceka, smještaja i ispracaja ucesnika regate. Suglasnost dade i nacelnik opcine Erdut za etapno mjesto Aljmaš.
Dogovorismo se i da ce se pristupiti organiziranju odbora za koordinaciju organizacije TID-a. Kolegi Dejanu iz Srbije, kao jednome od clanova organizacijskog komiteta regate TID osta velika i nimalo zavidna dužnost da u Organizacionom komitetu regate izbori mjesto za Republiku Hrvatsku, da nam da smjernice koje bi nam olakšale poslove organizacije same regate i da nam pomogne da vec ove godine budemo jedna od zemalja domacina regate.
Nakon prve podjele medusobnih dužnosti prihvatismo ponudu gradonacelnika da odemo na jedan zajednicki rucak. Najprije se uslikasmo na ušcu Vuke u Dunav,
a potom odosmo u poznati vukovarski restoran sa kuhinjom domacih specijaliteta.
Uz jelo i posluženo pice nastavismo diskusiju o regati. Razjasnismo sve one nepoznanice koje bi nam mogle otežati organizaciju regate.
Kuhinja restorana nije zakazala. Iznesli su pred nas meso dunavskih riba ...
Za kolegu Dejana imasmo mnogo pitanja. Da nam dade prave odgovore poslužio se i savremenom tehnikom, samo da bi mi dobili što više informacija i što bolje se pripremili za organizaciju regate.
Nakon druženja razidosmo se sa namjerom da zaista u RH organiziramo dvije etape regate TID, da se pokažemo kao dobri domacini i da ova regata od ove godine pa nadalje zauvijek bude djelom i hrvatska regata.
Za tako nešta isplati se angažirati, isplati se truditi, uložiti svoje vrijeme i sebe i "boriti" se kao zmaj da sve bude u redu i na radost svih koji ucestvuju u takvoj regati. kao i gostiju koji ce doci na regatu.
